...tek tako uz put...
31.05.2004., ponedjeljak
Na obali...
|
Opet ja. Tek toliko da se javim s vremena na vrijeme. Sjedam uz komp i surfam netom kao uz obalu šaljući svoju poruku u boci. Pojma nemam tko će me čitati, ali osijećam da moram pisati kako bih opravdao sebe u očima djeteta koje sam nekoć bio. Poruku ovog puta ne čine toliko riječi. Ona nije niti molba za spas od neznam kakve svakodnevice, a još manje ljubavno pismo. Ona je samo običan znak postojanja, postojanja koje se daje beskraju. |
- 18:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #
'Vaffanculo!
|
Dugo me već u mojim razmišljanjima vodi Shakespeareova misao: "Cijeli svijet glumi". Pitam se: "Što je time mislio? Što ga je navelo na tu izjavu?" I došao sam do odgovora: ISKUSTVO. Što smo stariji, to se na neki način možemo više razočarati u stvarnost. Jedina istina je ono što znamo o sebi i što si želimo istinski priznati. Priznati, ne odglumiti. Pretpostavljam da se još sjećate ovogodišnjeg pobjednika "Sanrema" Marca Masinia. Malo manje sam sigurniji sjećate li se njegove izjave nakon pobjede: " Drago mi je zbog ove pobjede samo iz razloga što za nju znaju oni koji su mi nanjeli toliko zla tokom ovih godina moje šutnje." Pogodila me ta misao i krenuo sam u potragu s pitanjem: "Što mu se to dogodilo?". Odgovor se pomalo nalazi već u pjesmi pobjednici- rastava braka... Tražio sam dalje i naišao na njegovu posljednju pjesmu prije, kako ju je on nazvao, "šutnje": " 'VAFFANCULO!- talijanski izraz koji bi odgovarao našem makar ne doslovno,"odjebi" (oprostite mi na izrazu): Ako se pogledam u ogledalo s vremenom koje je prošlo, Samo sam malo bogatiji, zlobniji i ostarjeli: To je gorka ispovjed jednog pjevača s uspjehom, Ali možda i zadnja prilika koju imam reći o sebi. Kad sam prestao studirati kako bi se oslobodio iluzija Postao sam “crna ovca” rodbine i roditelja; Bio sam jedan od onih adolescentnih sinova, sanjara, Koji ne vole savjete i odgovaraju kroz zube: Odj… Ali glazba je zla, jedan zmijski brlog I za nekoga tko tamo stiže: oh koliko ima padova. Govorili su mi oni koji se bave pjesmama: Imaš facu “loosera”. Žao mi je. Ne pašeš. Odj… Nema veze to što sam plakao i patio, Ovaj život radi sve od sebe I u glazbi otkriva samo potrebu za ljubavi. Tko zna što je istinito u svijetu varalica? Svi smo mi konformisti presvućeni u buntovnike, U intervjuima smo vukovi, dok su klinci janjad Koja ti piše boli u nedužnim pismima I njihova religija je vjerovati pjevačima. No jednog jutra se vidiš u novinama na zadnjoj stranici i najradije bi urlao svijetu Odj… Odričem se krivog pjesništva, proroka ovog kluba, Ja vam ne želim označivati put, jer ga svatko uči od sebe. Otići ću u buku zvižduka. Ja ću biti taj koji će vas osloboditi od mene, Od tog luđaka koji urla po diskićima Za potrebom ljubavi koju osijeća. Sad je dosta, meni je loše, nije pravedno Odj.. U ogledalu sam večeras otkrio jedno drugo lice, Moja duša je istinitija od maske koju nosim. Konačno ti kažem u svom očaju: Dragi moj najgori neprijatelju Presvućen u sveca: ODJEBI!!! Ne znam kako djeluju na vas ovi stihovi. Meni imaju veliku poveznicu sa Shakespeareovom misli. Govore istinu. I jedan i drugi. Masini je opisao estradu dok je Shakespeare opisao realnost, politiku ( pod pojmom "politika" smatram sve moguće ljudske, socijalne odnose, pa makar bilo između oca i djeteta). Ne bih vas želio ovime uvući u patos, ili ne daj Bože u depresiju. Želio bih samo podijeliti s vama ISTINU, makar ona i nije tako crna. Ponekad treba glumiti. Ali što kad nije ponekad? |
- 00:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
28.05.2004., petak
Al' iza ponoći...
|
...ja bit ću tu i neću se predavati. Tri točkice. Znače puno toga. Svatko od nas započinje život s tri točkice, no kasnije ih nije svjestan jer ih se ne sjeća. Tri točkice znače početak koji nam je nepoznat, a može biti stvaran, samo što ga mi ne poznajemo, um nam ga nije iskustveno registrirao. Jedino što znamo jesu priče roditelja, prijatelja, rođaka: "Kako si bio slatka beba. Stalno si se smijao." Da, apropoz svega, zašto se bebe smiju? Zato jer još ne znaju što ih čeka ili zato što se nesvjsno vesele životu? Možda oboje. No, možda je to i znak da su došle iz svijeta gdje su smijeh i radost osobna iskaznica. Ali sve to ostaje definirano u tri točkice. Tri točkice. Nešto što se želi prešutjeti ili nešto što se ne zna ili nije još dovoljno "oformljeno" za definirati. Bilo kako bilo, tri točkice su najbolje rješenje u situacijma u kojima se sugovorniku ili "potrošaču ideja" želi ostaviti prostora mašti. Zato ostajem pri toj početnoj ideji: moj blog želi potaknuti maštu, a maštu upravo potiču "tri točkice". Evo dakle pragmatičnog odgovora. Da, "...". Ma, zapravo, ne sviđa mi se ta ukalupljenost navodnicima naših triju točkica: ograničuju. I kako vam onda posvjestiti važnost tih triju točkica nakon što sam u cijelom tekstu bljezgario o njima, ako ih ne mogu ponovno staviti. Zato,... |
- 00:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ako će te zanimati tematika...
Razmišljanja, varijacije na temu.
Poticaj čuđenju
Naučeno- može biti lako zaboravljeno. Proživljeno- postaje sastavnicom egzistencije. U zemlji duha ne možeš putovati u svjetlu tuđe svjetiljke. Ti bi htio posuditi moju. Radije ću te naučiti kako ćeš napraviti svoju vlastitu (de Mello). Stvari shvaćaj iznutra. Ne zadržavaj se na formi. Slika jutarnjeg sunca u kaplji rose nije manja od sunca. Odraz života u vašoj duši nije manji od života samog (Gibran). Život ne nestaje nego se mijenja. Ne započinji današnji dan jučerašnjim krhotinama. Žabi na dnu bunara nebo nije veliko. Religija je ili ljubav prema Apsolutnom Dobru kao i svim Njegovim stvorenjima ili nije ništa. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||